KAKO ZAMIJENITI I DODATI MATICU

DODAVANJE I ZAMJENA MATICA

SADA JE VRIJEME DODAVANJA I ZAMJENE MATICA NADAM SE DA ĆE OVAJ TEKST NEKOME POMOĆI!

Dodavanje i zamjena matice u pčelinju zajednicu predstavlja složen i odgovoran posao. U pčelarskoj praksi danas postoji više od 50 načina ili metoda u tehnologiji dodavanja i zamjene matica koje su ne tako rijetko u međusobnoj proturiječnosti. Kako se dolazi do novih ,, metoda,, i kako se one šire? Kada pčelar uspješno doda ili zamjeni maticu u pčelinjoj zajednici, on smatra da je otkrio jedinstveno pravilo. Uvjeren da je otkrio ,,novu metodu,, svoje pravilo počinje širiti među pčelarima uvjeravajući ih kako se matica može samo tako dodati. Međutim, kada to isto pokuša drugi put, više to ni njemu ne uspijeva. U čemu je problem? Ako bi pravilo pčelinje zajednice prikazali ljudskim govorom ono bi glasilo:,, U našoj zajednici postoji samo jedna matica, svaka druga je tuđa i opasna za našu. U koliko se pojavi druga treba je odmah uklupčati i ugušiti. Da li je uvijek bilo tako? U davnim prošlim vremenima, kada su pčele započinjale svoje udruživanje u pčelinju zajednicu, u njoj je najvjerojatnije postojalo stotinjak polu razvijenih ženki koje su polagale jaja. Sve su one zajedno živjele u miru i bez ikakvih međusobnih antagonizama. Polagale su jaja, njegovale svoje potomstvo i istovremeno letjele u potrazi za nektarom i peludi. Neke od njih polagale u veći broj jaja, a za uzvrat dobivale su više mliječi od pčela koje su im pružale više pažnje. U dugom evolucijskom procesu, koji je trajao više tisuća godina, organi za oplodnju, reprodukciju i polaganje jaja nisu se podjednako uspješno razvijali. Kod nekih matica ovi organi su se razvijali u toj mjeri da je samo jedna matica mogla zadovoljiti potrebu za brojem jaja koji je omogućio normalan razvoj pčelinje zajednice. To je razdoblje kada se u jednoj pčelinjoj zajednici ne mogu više podnositi niti dvije matice. Ako se u pčelinjoj zajednici, u kavezu ili bilo kojem zatvorenom prostoru nađu dvije matice, one istog trenutka stupaju u međusobnu borbu koja redovito završava smrću jedne od njih. Svaka od njih pokušava što brže ubosti žalcem u mekano tkivo i ubrizgati smrtonosnu tekućinu-otrov. Teško je opisati tu tešku borbu. Međutim, tijekom evolucije i tu je nađeno nekoliko čudesnih rješenja. Prvo, trebalo je naći rješenje u pogledu konstrukcije žalca. Kada pčela ubode, ona iz kože ne može izvući žalac. Na taj način ugiba pčela koja je ubola i ona koja je ubodena. Matica ima iglu koju, kada ubode, vadi pa ugiba samo ona koja je ubodena. Drugo, bilo je potrebno osigurati da u borbi pogine starija. Starija matica teško savija zadak, a uz to i otrovna tekućina je jako gusta i teško izlazi kroz kapilarnu cijev žalca. Upravo radi toga mlada matica je u prednosti i redovito iz takve borbe izlazi kao pobjednik. Međutim, ima slučajeva da dvije i više matica paralelno žive i rade u jednoj pčelinjoj zajednici. U koliko se spoje dvije matice, starije od dvije godine tijekom lipnja i srpnja one ne mogu fizički jedna drugu ubosti. Tijekom cijele godine one usporedno žive i rade, a tijekom zime ona jača izgrize krila onoj slabijoj i na taj način ju onesposobi i eliminira iz zajednice. U tihoj izmjeni često se događa da dvije matice jedno vrijeme i rade usporedo. To je moguće samo iz jednog razloga što stara matica izbjegava susret i ne upušta se u borbu sa mladom maticom. Matice ne rade razliku u pogledu međusobnog srodstva. Na isti način ponašaju se majke prema kćerima i sestra prema sestri kao i prema  svakoj drugoj matici sa kojom nije u srodstvu. Tek izležena matica, u koliko se nađe u bilo kojim uvjetima u prostoru gdje se nalazi zatvoreni matičnjak, nastojat će što prije taj matičnjak pregristi, a matičnu ličinku u njemu uništiti. U koliko se dvije matice susretnu u bilo kojem prostoru, istog trenutke počinje međusobna borba u kojoj uvijek  jedna bude ubijena žalcem one druge, a pčele se ne miješaju u taj obračun. U nazočnosti matice može ostati samo zatvoreni matičnjak,kojeg pčele brižno čuvaju i štite od nje. Što se tiče otvorenih matičnjaka (do 6dana starosti) matica se prema njima ponaša kao da ne postoje.

ZAŠTO PČELE TEŠKO PRIMAJU DRUGU MATICU?

To je pitanje koje još uvijek čeka konkretan odgovor. Međutim, odgovor je na vidiku i rješenje na dohvat ruke. Svaka matica okružena je određenim brojem pčela pratilja koje se neprekidno mijenjaju. Te pčele hrane maticu, njeguju i sa njom rade izmjenu biokemijske informacije. Pčele koje okružuju maticu čovjek je nazvao matična svita. Veći broj biokemijskih supstanci- feromone- proizvodi matica putem svojih posebnih žlijezdi. Najaktivniji feromon, proizvod je čeljusnih žlijezdi matice, a to je trans-9-keto- 2- decenska kiselina. Tim feromonom matica potvrđuje svoju prisutnost, njime se međusobno utvrđuje pripadnost pčelinjoj zajednici, sprječava se razvoj jajnika i polaganje jaja od strane pčela, gradnju matičnjaka kao i njihovo izlijeganje. Matična svita, koja ima stalan kontakt sa maticom, prenosi putem feromona poruke i na taj se način održava biološka cjelina pčelinje zajednice i potiču pčele na obavljanje radnih aktivnosti. Izvor feromona nije samo u direktnom kontaktu pčela sa maticom kao i pčela koje su bile u dodiru sa maticom. Matica se neprestano kreće po okvirima saća i dijelovima košnice. Sva mjesta koja matica dotiču svojim tijelom ostaju feromonirana u kraćem vremenskom razdoblju. Iz svega naprijed navedenog proizlazi zaključak: da agresivno i neprijateljsko ponašanje pčela prema matici koju želimo dodati pčelinjoj zajednici, proizlazi iz raspada feromonske veze između matice i pčela u trenutku kada u košnici nestane matica. Pčele poznaju samo jedan prirodan način ponovnog uspostavljanja feromonske veze, a to je gradnja matičnjaka. Budući da matična mliječ, a naročito starija matična ličinka emitiraju isti feromon, što govori da se biokemijska veza vrlo brzo ponovno uspostavlja. Upravo radi tako odabranog prirodnog puta u rješavanju feromonskih veza, pčele se agresivno ponašaju prema drugoj matici i ne žele je prihvatiti. Da bi pčele prihvatile drugu maticu, potrebno se je koristiti svim navedenim saznanjima i pravilno ih koristiti u svim slučajevima u tehničkom i tehnološkom postupku dodavanja i zamjene matice u pčelinjoj zajednici.

KADA MIJENJTI MATICU?

Kvalitetu matice ocjenjujemo prema broju i načinu polaganja jaja. Dobre, a uz to i mlade matice polažu jaja bez preskakanje ćelija u saću, šire površinu kruga od centra okvira prema krajevima, polažu jaja u sam centar dna ćelije, a svako je jaja nagnuto na istu stranu. Kada je leglo poklopljeno , kod dobre matice ono predstavlja jedinstvenu i cjelovitu površinu. Između mnogih faktora broj položenih jaja ovisi i o samoj starosti matice. Iako matica može živjeti četiri, pet pa i više godina,ona je sposobna za polaganje većeg broja jaja samo u prve dvije godine života. U daljnjem tijeku života kod matice se smanjuje intenzitet stvaranja ženskih jajnih ćelija zbog čega se naglo smanjuje reprodukcija potomstva. Kod matica stariji od dvije godine smanjen je intenzitet rada sjemene pumpice, radi čega matica polaže veći broj neoplođenih jaja u radiličke ćelije iz kojih se legu sitni trutovi. Davno je dokazano da pčelinja zajednica sa jednogodišnjom maticom pod jednakim uvjetima uzgoja donosi više meda od pčelinje zajednice sa starijom maticom, u jesen duže, bolje i više njeguje leglo, rijetko se pod istim uvjetima roji, takva pčelinja zajednica je i manje zaražena varoom. Samim tim matice treba mijenjati barem svake druge godine. Na taj način povećavamo produktivnost za oko 20%, rojenje se smanjuje za 50%, smanjuje se zaraženost varoom za 20%, a nozemozu za oko 10%. Zahvaljujući većem broju mladih zimskih pčela, broj oboljelih i uginulih pčelinji zajednica se na ovaj način znatno smanjuje. Što se vremena tiče, promjenu matice, formiranje novih zajednica (nukleusa) treba prilagoditi svojim potrebama i mogućnostima u pogledu osiguravanja kvalitetnih matica. Najbolje je ovaj posao obaviti u drugoj polovini lipnja, a drugi termin ne bi smio biti poslije druge polovine srpnja jer tada nastupaju jake vrućine , suše , bespašno razdoblje itd. Kako je zamjena matice stručan, složen iskup posao kojim se osigurava i u  najvećoj mjeri pruža pomoć pčelinjoj zajednici(daleko više od prihranjivanja ili selidbe) potrebno je osigurati kvalitetne matice iz provjerenog uzgoja. Zamjena ne smije biti plod slučajnosti  (osim u izuzetnim slučajevima) već planski i najodgovorniji posao na pčelinjaku. U obavljanju ovog posla utkana je stručnost, znanje i odgovornost pčelara. Od uspješnosti izvođenja ovog posla ovisit će daljnji dugogodišnji uspjeh pčelinje zajednice. Zamjena i dodavanje matice u pčelinjoj zajednici ne temelji se na teoretskim postavkama i slučajnosti uspjeha. Proces zamjene i dodavanja matice temelji se na teoretskom i praktičnom postupku zamjene i dodavanja većeg broja matica. U koliko se pčelar u svemu pridržava opisanog postupka, ne postoji nikakva mogućnost da pčele uklupčaju ili oštete maticu u postupku dodavanja ili zamjene. Pridržavajući se u svemu pisanog postupka sačuvat ćemo veliki broj matica od sigurne smrti, a samim tim i cijena po dodanoj matici bude puno manja, a korist još veća.

ZAMJENA OPLOĐENE MATICE MATIČNJAKOM

Ako se pčelinja zajednica nalazi u dva ili tri nastavka LR košnice, gornji nastavak jednostavno pregradimo poklopnom ili snelgrovom daskom,ili još jednostavnije na nastavku se probuši rupa od 20 mm. Na ovaj način smo dobili pregrađenu košnicu sa letom na suprotnoj strani postojeće košnice. Nakon oplodnje matice, rupu na nastavku možemo zatvoriti ali ona nam je potrebna iz najmanje pet razloga, znači da je ne moramo zatvarati. U pregrađenom dijelu  ne smije biti prolaza za pčele, a u sredinu stavimo okvir sa poklopljenim leglom i jedan sa nepoklopljenim leglom i njih označimo. Sa obje strane okvira sa leglom stavimo po jedan okvir sa medom, peludi i pčelama. Takvih okvira možemo staviti i više , ali nikako manje. Narednih nekoliko dana pčele će izlijetati kroz novo otvoreno leto, stare pčele će se vračati na donje leto, a mlade će pčele ulaziti na novootvoreno leto u gornji dio pregrađene košnice. U tom gornjem dijelu košnice ostaju samo mlade pčele. Već istog dana kada smo pregradili košnicu, pčele su počele izvlačiti prisilne matičnjake koji nikome ne trebaju. Šestog dana u pregrađeni dio može se u okvir saća ili samo između okvira sa leglom staviti matičnjak starosti od 9-10 dana. Prije dodavanja matičnjaka moramo provjeriti sljedeće: dužinu matičnjaka koji mora biti najmanje 2 cm , matičnjak se ne mije prevrtati niti zadržavati u prostoriji u kojoj je temperatura ispod 28 C, matičnjak se ne smije stavljati u nikakav žičani kavez već ga ugraditi u saće gdje su povučeni prisilni matičnjaci ili jednostavno između dva okvira. Ako se matičnjak stavi u nekakav kavez bilo kakvog oblika neće biti dovoljno grijan jer pčele matičnjak griju samo onda kada na njemu sjede. Dobro je poznato da temperatura u unutarnjem dijelu košnice nije uvijek 34,5 C. Budući da će se matica iz matičnjaka za 1-2 dana izleći, ona će na izgled biti sasvim u redu. Međutim, veći broj prehlađenih matica poslije redovne oplodnje započne sa polaganjem jaja, a za mjesec dana dolazi do tihe izmjene. Između 5 i 7 dana matica će se u 90% slučajeva oploditi i početi sa polaganjem jaja. Nakon 12 dana otvori se donji dio košnice,izvadi se matica, makne se pregrada(poklopna daska ili snelgrova daska) i obje pčelinje zajednice, bez dopunske pčelareve intervencije se spoje. U koliko ne bi uklonili staru maticu, duže vrijeme obje matice bi paralelno živjele i radile. U krajnje ishodu bude uklonjena stara matica. Pošto jedna pčelinja zajednica ne mora letjeti iz košnice na dvije strane, poslije spajana pčelinjih zajednica mnoge će pčele same promijeniti leto, a nakon desetak dana (ili nakon selidbe) možemo zatvoriti rupu na gornjem nastavku, ali rupu možemo koristiti i udruge svrhe.

ZAMJENA MATICE SLIČNIH BIOLOŠKIH VRIJEDNOSTI

Pod sličnim biološkim vrijednostima podrazumijevaju se dvije matice približno iste starosti i težine. Takva promjena matica radi se u cilju oplemenjivanja, oštećenja ili nedovoljne plodnosti matice. U pčelinjoj zajednici u kojoj je potrebno promijeniti maticu ona se pronađe na okviru, a okvir sa pčelama naslonimo na košnicu. Iz nukleusa ili oplodnjaka također izvadimo okvir na kojem se nalazi matica koju dodajemo. Prvo se malim štapićem  pretjera matica na naslonjeni okvir. Njezinim prelaskom na okviru se nalaze dvije matice jedna pored druge. Nakon 1-2 minute maticu koju mijenjamo štapićem izbacujemo sa okvira, zatim ju ulovimo. Okvir sa novom maticom držimo još kratko vrijeme izvan košnice, a onda ga zajedno sa maticom stavljamo na isto mjesto u košnicu.

ZAMJENA STARE MATICE MLADOM OPLOĐENOM MATICOM

U praksi ovo je najčešći slučaj zamjene matice u pčelinjoj zajednici. Takvu zamjenu matice pčelar bi trebao napraviti najmanje svake druge godine u svim pčelinjim zajednicama.Za uspješno dodavanje matice pčelinjoj zajednici bez gubitka i oštećenja matice, potrebno je u svakoj košnici imati okvir u kojem imamo matični kavez. Tom okviru su vanjske dimenzije iste kao i svakom drugom okviru određenog tipa košnice. Satonoša okvira razlikuje se u debljini koja iznosi 25 mm. Na sredini satonoše urezan je žlijeb dimenzije 100X20X15 mm, a to je dio u kom se nalazi hranilica u koju se stavlja šećerna pogača. U središnjem dijelu sa strane probušena je rupa od 12 mm, a sa druge strane rupa od 2 mm. Gornja strana otvora matičnog kaveza ima vratašca koja služe za stavljanje pogače i čišćenje kaveza. Okvir u kojem se nalazi matični kavez je kao i svi ostali okviri on se užičava, stavlja se osnova, stalno je u košnici i koristi se na isti način kao i svi drugi okviri. Okvir sa matičnim kavezom za dodavanje i zamjenu matica i to oplođenih matica upotrebljava se na sljedeći način:

a)     Na matičnom kavezu se otvore vratašca i u hranilicu se stavi pogača i vratašca se zatvore.

b)     U košnici pronalazimo maticu, ulovimo je i kroz rupu od 12 mm stavljamo u matični kavez, a rupu zatvaramo komadićem satne osnove 20x20 mm. Na osnovi se u ovoj prilici ne smije bušiti nikakva rupa.

c)      Nakon 2 sata iz košnice se ponovo vadi  zajedno sa pčelama , matični kavez, sa rupe od 12 mm skidamo voštani poklopac, kroz rupu izlazi matica koju moramo uloviti prije nego što se ona nađe na okviru sa pčelama. Dobro je na rupu staviti staklenu lulicu za hvatanje matice ili neki drugi kavez kako nam matica ne bi pobjegla na okvir između pčela, a time bi se u mnogome umanjio uspjeh zamjene. Maticu treba maknuti na mjesto gdje je njezine pčele ne mogu naći ni živu ni mrtvu.

d)     Kroz otvor od 12 mm u matični kavez stavlja se željena oplođena matica. Otvor se zatvara komadićem osnove , ali ovog  puta u centru poklopca od osnove probušimo rupu od 1,5-2 mm. Poslije toga okvir sa matičnim kavezom stavljamo u središnji dio plodišta. Kod stavljanja okvira moramo voditi računa da je strana matičnog kaveza na kojem se nalazi rupa od 12 mm bude udaljena od strane drugog okvira 12 mm .

e)     Nakon 10-12 sati laganim podizanjem okvira provjerimo da li je matica oslobođena i primljena. Ako su pčele na poklopcu od osnove proširile rupu od 1,5-2 mm, matica je primljena bez obzira da li je još uvijek u kavezu ili je iz njega  izašla. Ako pčele iz bilo kojeg razloga ne žele prihvatiti maticu one će na voštanom poklopcu rupu zatvoriti. U tom slučaju čavlićem ili čačkalicom ponovno probušimo rupu i kontrolu napravimo nakon 24 sata. Ako je i ovog puta rupa zatvorena, moramo napraviti pregled  svih okvira , pronaći matičnjake koje moramo porušiti. Ponovnu kontrolu napravimo za 24 sata.

Tehnološki postupak zamjene matice zasniva se na feromonskoj vezi sa starom maticom kojim se osigurava prijem matice u 98% slučajeva bez oštećenja. Okvir sa matičnim kavezom ostaje stalno u košnici. S njim se postiže uspješno dodavanje i zamjena matice tek nakon 15 dana od kako smo ga stavili u košnicu. Sa rupe od 12 mm skidamo voštani poklopac kako bi pčele nesmetano ulazile i izlazile iz kaveza. Kod ponovne upotrebe okvira sa matičnim kavezom cijeli se proces ponavlja. Jedan matični kavez ne može se koristiti tijekom godine u više košnica već svaka košnica mora imati svoj okvir sa matičnim kavezom.

ZAMJENA STARE OPLOĐENE MATICE MLADOM NE OPLOĐENOM MATICOM

Postupak zamjene stare matice neoplođenom maticom možemo uspješno napraviti samo pod uvjetom da najmanje 10 dana prije znamo da budemo imali neoplođenu maticu. Tehnološki proces se obavlja na isti način kao i kod zamjene oplođene matice matičnjakom, a to je opisano na samom početku ovog teksta. Razlika je u tome što se matičnjak stavlja 6-7-mog dana, a neoplođenu maticu možemo dodati tek 9-10-tog dana. Mi se možemo  opredijeliti i za metodu bržeg dodavanja neoplođene matice pčelinjoj zajednici koja je imala maticu do posljednjeg dana, a time i leglo u svim stadijima razvoja. Međutim, potrebno je unaprijed znati kakav uspjeh možemo očekivati. Ako neoplođenu maticu dodamo 1. dan uspjeh bude 15%, treći dan 25%,šesti 60%,osmi 80%,a deseti dan  u 100% slučajeva.  Desetog dana neoplođenu maticu možemo pustiti u pčelinju zajednicu preko leta bez rušenja prisilnih matičnjaka. Matica koju smo pustili na leto tijekom dana će pronaći sve matičnjake i sve će ih uništiti. Ako neoplođenu maticu želimo dodati prije, bilo bi potrebno da se još jednom podsjetimo kada pčele bolje, a kada slabije primaju maticu. Ako imamo mogućnosti  trebali bi naučiti koji su to uvjeti, a kada naučimo te uvjete, tada će postotak primanja matica bit puno veći. Agresivan odnos pčela prema dodanoj matici ima sezonski, vremenski, pašni i biološki karakter. Što se tiče sezonskog karaktera, najveći uspjeh postiže se u proljeće i u prvoj polovini svibnja. To je vrijeme intenzivnog razvoja pčelinje zajednice. Sasvim drugačije se ponaša pčelinja zajednica u pogledu primanja matice krajem svibnja i početkom lipnja. U to vrijeme mnoge pčelinje zajednice imaju nagon za rojenje, a neke se već i roje. Kod takvih pčelinjih zajednica ima veliki broj anatomskih pčela –trutovki. Upravo te pčele- trutovke ponašaju se agresivno prema matici. Ne tako rijetko, prilikom tretiranja, vrcanja pa i pregleda pčelinje zajednice dolazi do uznemiravanja i stresa matice. Pčele – trutovke koriste ovu priliku i maticu ne uklupčaju i ne uguše već ju jednostavno ubodu što nije biološki, već izazvano posredstvom čovjeka. Iz ovog se može zaključiti kako će tek proći neoplođena pa i oplođena matica ako je pustimo na okvir sa pčelama. Nešto bolje rezultate možemo očekivati u drugoj polovini lipnja kada počinje mediti kesten ili neka druga biljka. U koliko nešto od ovoga zamedi  a dodavanje matice započnemo oko 14 sati, možemo očekivati povoljniji rezultat.

KAKO NEOPLOĐENU I OPLOĐENU MATICU USPJEŠNO DODAT U  100% SLUČAJEVA ?

Ovakva mogućnost postoji, ali se primjenjuje kod formiranja novih zajednica i nukleusa ili kada je u pitanju skupocjena selekcionirana matica. Postupak za dodavanje je jednak za sva godišnja doba bez obzora na pašne prilike i biološko stanje pčelinje zajednice, a sastoji se u sljedećem:

a)     Košnica mora imati najmanje tri okvira i to jedan okvir sa medom i peludi, kojeg vadimo iz košnice pčelinje zajednice od koje uzimamo pčele. Na tom okviru ne smije ni u kom slučaju biti niti jedna ličinka u bilo kojem stadiju razvoja. Dovoljno je da bude samo jedna ličinka i to (pukim slučajem ), ali tada uspjeh dodavanja bude ravan nuli. Ostali okviri sa saćem mogu se uzeti iz medišta drugih košnica ili iz pričuve ako ih čuvamo negdje u skladištu dobro zaštićene od voskovog moljca. Ako se okviri uzimaju iz košnice, za njih vrijedi ono isto što i za onaj prvi okvir sa medom i peludi. U prazno saće treba nasuti oko 2 dcl vode.

b)     U košnici se pronalazi matica pa se okvir sa maticom i pčelama stavlja u stranu. Iz košnice vadimo jedan po jedan okvir sa kojih stresamo pčele dok ne natresemo oko 1,5 kg pčela. Dok stresamo okvire veći broj pčela starijeg uzrasta vračaju se u matičnu zajednicu. Kada smo završili sa stresanjem odnosno kada smo natresli željenu količinu pčela, zatvaramo košnicu, otvaramo ventilaciju, a košnicu postavljamo na željeno mjesto. Najbolje bi bilo kada bi to novo mjesto bilo udaljeno od matične zajednice  oko 5km ili i više ali i to nije obavezno. Ako košnicu sa tako formiranom zajednicom ostavljamo na matičnom pčelinjaku ona mora biti zatvorena najmanje 3 dana ili 72 sata ili je možemo držati isto 3 dana zatvorenu u prohladnom i tamnom mjestu (npr. u nekom podrumu).

c)      Nakon 3 dana pažljivo otvorimo leto i kroz njega puštamo oplođenu ili neoplođenu maticu. Odmah zatvaramo leto i ono mora biti zatvoreno daljnih 12 sati.

d)     Nakon tih 12 sati od vremena kako smo kroz leto pustili maticu, otvaramo leto i zatvaramo ventilaciju, ali bez otvaranja košnice. Nakon 2 dana od vremena kada smo otvorili leto, možemo kontrolirati stanje pčelinje zajednice i prijem matice. U koliko smo dodali oplođenu maticu, ona polaže jaja, a neoplođenoj matici preostaje oplodnja. Ako nakon deset dana ne bude položenih jaja to je znak da se matica nije vratila sa oplodnje i da moramo nešto poduzeti.

ZAMJENA NEOPLOĐENE MATICE MLADOM OPLOĐENOM MATICOM

Ne tako rijetko događa se da nam pčelinja zajednica iz poznatih ili nepoznatih razloga ostane bez matice. U tom slučaju pčelinja zajednica će bez znanja i intervencije pčelara sama riješiti nastali problem. Izabrat će nekoliko ličinki u nekakvim granicama optimalne starosti, nahraniti ličinke matičnom mliječi, proširiti radiličku  ćeliju na saću, povući će matičnjak i 11-12 dana dobiti će mladu maticu. Prilikom pregleda pčelinje zajednice možemo ustvrditi ovakvo stanje time što u košnici nema jaja niti ličinki starosti četiri dana. Umjesto jaja i ličinki na središnjem dijelu okvira nailazimo na veći broj matičnjaka. Za te matičnjaka kažemo da su prisilni (oni to i jesu), a matice iz takvih matičnjaka nikome nisu potrebne. Mi ne znamo koliko su matičnjaci stari. Iskusni pčelari to mogu precizno utvrditi. Međutim, svaki pčelar može utvrditi da se starost većeg broja matičnjaka kreće između 7 i 9 dana. Da bi dodali oplođenu maticu trebalo bi da iz košnice izvadimo pojedinačno svaki okvir, sa njega stresti pčele, trebamo pronaći svaki matičnjak kojeg moramo uništiti. To je izuzetni veliki posao, a pitanje je da li bi u ovom slučaju uništili sve matičnjake. Daleko jednostavnije, brže i sigurnije obavit ćemo taj posao ako pričekamo još 2-3 dana. Za to vrijeme izleći će se matica koja će istog dana uništiti sve matičnjake. Sada nam preostaje da na samo jednom okviru vidimo dali su matičnjaci uništeni, pronađemo maticu, izvadimo je iz košnice i uništimo je. Istovremeno ne zatvaramo košnicu, uzmemo maticu u kavezu (već pripremljenu) kavez stavimo na satonoše i zatvorimo košnicu. Posebnu kontrolu prijema matice nije potrebno raditi jer je prema biološkom  stanju pčelinje zajednice prijem matice u 100% slučajeva. Na potpuno isti način postupamo ako smo u košnici pronašli neoplođenu maticu. Da bude preciznije, maticu koja ne polaže jaja, a želimo je promijeniti.

ZAMJENA NEOPLOĐENE MATICE NEOPLOĐENOM MATICOM

U praksi se potreba za promjenom neoplođene matice neoplođenom maticom dosta često javlja. Spomenut ćemo nekoliko slučajeva. Pčelinja zajednica se je izrojila. Prije smo rekli da je majka ove matice već genetički opterećena rojevnim nagonom. Ako sada ostavimo kćerku ove matice iduće godine možemo očekivati još veći rojevni nagon i kada bi tako nastavili šačica pčela bi za nekoliko godina imala rojevni nagon što još uvijek ne znači i roj na grani. Drugi slučaj, pčelinja zajednica je imala nozemozu, vapneno leglo ili jako veliki broj otpalih varoa. Trči slučaj, pčelinja zajednica nekoliko godina daje najmanje prosječne prinose meda itd. Što nam to govori? Da od takvih pčelinjih zajednica nikada nećemo uzgojiti maticu, međutim i trutovi od takve zajednice odnosno matice su izuzetno opasni, jer od takovih zajednica nemamo nikakve koristi. Ako nemamo oplođenu kvalitetnu maticu, onda najmanje što možemo napraviti je da neoplođenu maticu koju smo pronašli u zajednici zamijenimo boljom neoplođenom maticom. Kao prvo, moramo provjeriti da li matica polaže jaja ili je možda već oplođena. Što se tiče polaganja jaja to može ustvrditi svaki pčelar, a što se tiče procjene da li je matica oplođena , za to je potrebno dugogodišnje iskustvo. Kod utvrđivanja ovih činjenica trebamo znati koji postupak kod dodavanja matice moramo primijeniti. Ako je matica neoplođena treba ju pronaći izvaditi i uništiti. Nakon dva sata jednostavno kroz leto pustimo drugu , uzgojenu neoplođenu maticu. Ako je matica već bila oplođena, a nije počela polagati jaja treba je pronaći, i naravno uništiti. Istovremeno na već opisani način(pod naslovom zamjena stare matica mladom oplođenom maticom)pomoću okvira sa matičnim kavezom dodajemo uzgojenu neoplođenu maticu. Budući da je matica ovim postupkom prihvaćena  u 100% slučajeva kontrolu, da li se je matica uspješno oplodila, treba provjeriti nakon pet dana. U koliko se matica nije vratila sa oplodnje, postoji mogućnost da se direktno na okvir pusti druga neoplođena matica, a sada i direktnim puštanjem na okvir oplođene matice i uspjeh je 100% siguran.

KOJI JE POSTOTAK OPLODNJE MATICE?

Iako postotak oplodnje matice ovisi od većeg broja vanjskih i bioloških  čimbenika , na bazi praktičnih iskustava mogu se izvesti neki prosječni postoci  oplodnje. Vanjski čimbenici su: vremenske prilike(hladnoća, vjetar, kiša pa i led), mjesto na kojem se nalazi neoplođena matica( naseljenost, šuma, blizina rijeke, ptice), raspored košnica nukleusa i oplodnjaka. Biološki čimbenici su: kvaliteta krila matica, kvaliteta žalca, broj trutova u promjeru od 3 km itd. Imajući u vidu sve ove čimbenike prosjek oplodnje matica bi bio: AŽ košnice smještene u paviljonu u donjem redu 35%, bočne košnice u donjem redu 40%, u gornjem redu svega 25%. Kod AŽ i drugih košnica koje su ugrađene u prikolice , kontejnere, autobuse ili kamione taj se postotak smanjuje za još oko 7-10%. Košnice nastavljače koje su smještene u jednom redu na udaljenosti jedna od druge 50cm imaju prosječnu oplodnju oko 45%. Kod istih košnica sa međusobnim razmakom od 100cm taj prosjek oplodnje je oko 65%, a ako je razmak i veći , a košnice nisu u redu postotak oplodnje je tada ido 75-80%. Kod paviljona na stacionaru, u prikolici, kontejneru ili autobusu postotak oplodnje može se bojanjem košnica ili markiranjem iznad leta povećati za oko 10-15%. Na osnovi ovih podataka pčelar može vidjeti ekonomsku opravdanost dodavanja neoplođene matice ili matičnjaka pčelinjoj zajednici. Znajući troškove oplodnje u nukleusima i mikro- oplodnjacima  i da je prosječna  cijena oplođene matice u prosjeku 2kg meda, svaki pčelar je u prilici da bira ne samo jeftinije nego i prihvatljivije rješenje. Sve što je ovdje napisano je provjereno u mojoj dugogodišnjoj praksi , svi oni koji nešto ne razumiju ili misle da sve znaju slobodno me mogu demantirati ali sa debelim činjenicama i maksimalnom ozbiljnošću i to ako dobro poznaju biologiju i fiziologiju pčela.